Kada su svi učenici znali što je čiji zadatak, pridružila sam se jednoj skupini. Pričali smo, smijali se i izrađivali Teglice pozitivke, tzv. “soul food” za školski božićni sajam. Pogled mi je privukla raspjevana skupina, a onda sam promatrala i ostale. Srce mi se ispunilo radošću. Teglice pozitivke su već raspozitivile sat razrednika 5.a. Uzela sam mobitel, snimala svoj razred. Neka snimka ostane kao trag i svjedok riječi F. M. Dostojevskoga da se duša liječi vremenom provedenim s djecom. I izradom Teglica pozitivki.

Marija Sučević, prof.