Svaki veliki odmor sve je drugačije, osim jednog – učenici bacaju hranu, a neki se njome razbacuju. Vjerujem da je to mnogima jako ružan prizor.
U nadi da ću dobiti odgovor na pitanje koje stoji u naslovu ovoga članka, pitao sam dvojicu učenika, ali i našu kuharicu, što misle o ponašanju učenika pod velikim odmorom te o kvaliteti užine. Učenici su mi rekli kako nisu naročito zadovoljni užinom koju primaju te da su za to da ona bude bolja i raznolikija. Ipak, dodali su da to nikako ne bi trebao biti razlog lošeg postupanja učenika s hranom te da bi takvo ponašanje trebalo kažnjavati.
Kuharica, pak, na moja pitanja odgovara:
„I prije je bilo bacanja hrane, ali puno manje nego sada. Napravila bih promjenu da djeca dobivaju svježu hranu u 1. i 2. smjeni te da se naviknu na više mliječnih proizvoda. Preporučila bih djeci da ne nose slatkiše i grickalice od kuće. Hrana bačena u koš za smeće baca se, kao i ona iz kutije, samo što se hrana iz kutije baca napuštenim životinjama.“
Siguran sam da mnogi ono što dobiju za užinu ne cijene, ali trebamo si osvijestiti da je puno gladnih na ovome svijetu i da bi neka djeca bila sretna kada bi dobila koricu kruha ili pak pecivo kojim neki učenici udaraju o stol, bacaju ga na tlo ili njime gađaju druge učenike.

Fabijan Gabaldo, 5.a