Dragi moj razrede

Zadnji tjedan nastave naši su se osmaši radovali završetku nastave, a tugovali zbog rastanka sa svojim razredom. Pročitajte ulomke nekih oproštajnih pisama.

 

Dragi razrede, što reći bez da ovaj tekst bude pun raznih emocija? Kao prvo, hvala vam. Hvala vam što ste mi uljepšali osam godina života. Hvala vam na svim osmijesima koje smo dijelili. Hvala i onima koji su me živcirali jer vi ste me naučili kako kontrolirati živce. Iako se nije tako činilo, vi ste oduvijek bili moja ekipa. Volim vas. (Nika)

Hristos Vaskrese, razrede! Došlo je i naše vrijeme da (ne) plačemo i da se rastanemo kao ljudi. Nadam se da ćemo međusobno ostati dobri… da se barem pozdravimo na ulici. Znamo se 4+ godina i mislim da upisi u različite srednje ne bi trebali biti razlog da više ne budemo prijatelji. (Cico)

Dragi 8.a, sada nakon osam godina koje smo skupa proveli, došlo je vrijeme za rastanak. Možda to zvuči tužno, ali upoznavanja i rastanci su sastavni dio života. Ako je završio 8. razred, nisu naša prijateljstva. (Marko Radat)

Dragi moj razrede, falit ćete mi. Navikla sam na ovo. Ova naša slaganja i neslaganja, svađe i mirenja, rasprave… (Paula Kovačević)

Draga EKIPO, hvala VAM na svemu. Hvala što ste me prihvatili iako s nekima nisam išla od 1. razreda. Pamtit ću VAS samo po lijepim i sretnim trenucima… jer ružnih nije ni bilo. Hvala VAM na svakom smijehu i ludosti koju ste rekli ili izveli. Drago mi je što sam dio BAŠ ove EKIPE… jer iako smo svi različiti, bili smo ujedinjeni. Jednostavno jedno veliko HVALA od srca.

P.S. Nadam se da ćemo se pozdraviti gdje god se sreli. (Matea Čalušić)

 

Dragi 8.b! (…) Pamtit ću vas kao razred pričalica. I drugi će nas tako pamtiti, a posebno nastavnici. Pričalo se uvijek. Znali smo se i posvađati oko bilo čega, a najčešće oko sitnica… oko toga hoćemo li otvoriti ili zatvoriti prozor?! 🙂

Pamtit ću Pavin 00110011 binarni sastav iz engleskog i Robertovo odgovaranje u stilu: Nije lako biti Englez. Pamtit ću Adamov pad sa stolice nakon što ga je nastavnica iz Hrvatskoga opomenula da se ne ljulja. Ne znam je li bilo smješnije to što je pao između ormara ili to što se između njih zaglavio. Od sportskih vještina Noa je pokazao svoje umijeće u fulanju strunjače i doskoku na koljena.Iznenadio je svojom vještinom i nastavnika koji u 40 godina rada nije takvo što vidio.

Imam još mnogo lijepih uspomena na svoju ekipu. Kad se jednom negdje sretnemo, imat ćemo o čemu pričati. (Luka Lipovac)

Dragi razrede, kao i svi, želim vam zahvaliti. Na čemu? Na svemu. Svakom osmijehu, na svakom nasmijavanju, svakom špicu, olovci, na svim došaptavanjima pod testom… Ljudi kažu da sve što je lijepo kratko traje. Ne mogu reći da je osam godina kratko, ali je bilo lijepo s vama dijeliti sve. Svi kažu – u srednjoj je bolje. Ne, meni je ovdje najbolje. (…) Sada naše klupe čekaju generacije druge. Bit će čudno ne dijeliti klupu s vama. (Marela)

Još se ne mogu oteti dojmu da u rujnu svi krećemo u srednje škole. Netko možda za frizera, netko za doktora. Koji god smjer upisali, nadam se da će baš to biti ono što vas zanima jer će to biti vaša budućnost. I nadam se da nitko nikoga neće zaboraviti i da ćemo se nastaviti dopisivati u našoj grupi na Messengeru. (Klara Rimarčuk)

(…) I da, eto, to je to, idemo za par dana svatko svojim putem. Moram reći da je ovih osam godina bilo urnebesno i da vam zahvaljujem jer ste me naučili kako je to biti pravi prijatelj. (Ivan)

Napomena: Na fotografijama nedostaju osmaši odlikaši kroz svih osam godina: Roberto Gere, Luka Lipovac i Antonela Orkić iz 8.b i Iva Mandić, 8.c. jer nisu bili u školi kad smo ih fotografirali.