2022. godine došlo je vrijeme da se korona preda, a sedmaši dožive nezaboravno iskustvo i događaj o kojemu su i odrasli sa smiješkom govorili – maturalac. 15. lipnja 2022. krenuli su u svoj pohod na Biograd na Moru i obližnje dalmatinske gradove. Ustali su se u pet ujutro (barem novinarka😀), spremali, pozdravljali se s obitelji. Nisu mogli dočekati da dođu u školu, dok su pospani, ali nikako manje uzbuđeni roditelji vozili do škole, došli u nikad dražu školu, potukli se za mjesta u autobusu i zaspali.
Nakon sati i sati geganja u autobusu stigli su na prvo odredište. Rodnu kuću Nikole Tesle. Slušali smo svašta zanimljivo o njemu (nemojte pitati da nešto ponavljam). Nakon toga, došli smo na točku B. U Biograd na Moru, u hotel. Spremili se, odmorili te odmah otišli kupati. Iskupali se nismo zahvaljujući ježevima i hladnom moru (ponavljam, barem novinarka) i požurili na večeru. Jeli smo kao da tri dana hranu vidjeli nismo, ali s isprikom: putovalo se cijeli dan, iscrpili smo se. Nakon ponovnog kraćeg spremanja, išli smo šetati. Naši nastavnici i vodička su nam pokazali centar Biograda i dali nam oko dva sata za šetanje, razgledavanje… Bili smo iznenađeni što smo imali puno manje pravila za vrijeme spavanja, slobodnog vremena i slično, no nismo se žalili. Jesam li spomenula da se već prvi dan njih desetak ubolo na ježa i da se od tada nismo približavali plaži? Mislim da nisam. Već se prvi dan njih desetak ubolo na ježa i od tada se nismo približavali plaži. Drugi dan bio je super. Imali smo dosta slobodnog vremena, puuuno hodanja (bilo je to malo manje super) i vremena za samostalno razgledavanje grada. Večer je više-manje prošla kao i prošla, no, imali smo jako zanimljivu susjedu. Nastavnica hrvatskoga jezika i književnosti koja predaje u školi u Zagrebu imala je malo stroža pravila. Nije nam dala da idemo u tuđe sobe, tiho slušamo glazbu i pričamo u sobama. Znamo da svatko ima neka svoja pravila i jako smo zahvalni što su naši nastavnici bili toliko tolerantni. Treći dan bio je pomalo tužan, vraćamo se kući, naš maturalac prolazi, opet se vraćamo u školske klupe. Ostalo nam je puno lijepih sjećanja, od vožnje brodom, Šibenika, do Pozdrava suncu (novinarki najdraže znamenitosti), puno zabavnih pustolovina i novih i boljih prijateljstava.
Negdje sam čula da putovanja povezuju ljude. Čini mi se da je to stvarno istina. Bilo je ovo jedno divno iskustvo koje ćemo sigurna sam svi, zauvijek pamtiti.
Tekst: Sara Krajtner, 7.a
Fotografije: Sedmaši