Prošla je korizma, počinju vjenčanja. Kako nismo mogle dočekati dan svoga vjenčanja, iskoristile smo to što smo novinarke. Zanimalo nas je kako je to kad nosiš vjenčanicu. Odlučile smo otići u salon vjenčanica, stoga smo jedan dan propustile čak dva školska sata.

Došle smo do prvoga salona. Unutra su bile mušterije. Nismo htjele smetati. Prošetale smo do drugog salona vjenčanica, ali i u njemu je opet bila mladenka na probi. Šetale smo se oko ta dva salona, pokušavale skupiti hrabrost da uđemo u jedan od njih. Srećom, prodavačica je izašla van, čula nas o čemu pričamo i pitala nas je što zapravo mi trebamo. Bila je susretljiva, pozvala nas je u Salon vjenčanica Nikolina i dopustila nam je da obučemo haljine za djevojčice koje su mladenkina pratnja. Dala nam je i tijaru. Mladenka treba biti najljepša na svome vjenčanju, ali i nas dvije bismo bile jako lijepe u tim haljinicama.

Prodavačica, koja je i sama jednom nosila vjenčanicu, i da osvoji na lotu milijun eura, nastavila bi raditi u salonu vjenčanica. Kako i ne bi, kada u salon dolaze nasmijane i radosne mladenke u pratnji svojih kuma i biraju vjenčanicu iz snova. Tako ćemo jednom i nas dvije, ali kao mladenke, a ne novinarke.

Veronika Marić, 5.a i Anja Crljen, 5.c