Književno-zabavni kviz o životu i djelu Dragutina Tadijanovića
Uz 111. rođendan pjesnika Dragutina Tadijanovića sedmi bi se puta okupile, natjecale i družile naše gradske škole da ove godine nije podignut na državnu razinu. Tako se 3. studenoga 2016. (dan uoči pjesnikovog rođendana) održao prvi državni Književno-zabavni kviz o životu i djelu Dragutina Tadijanovića. Uz našu školu u organizaciji su sudjelovali Turistička zajednica Slavonskoga Broda i Spomen-dom Dragutina Tadijanovića. Budući da je državni kviz, osim škola našega grada nastupile i škole iz: Zagreba, Zadra, Petrinje, Koprivnice, Vukovara, Đakova, Požege, Privlake, Piškorevaca, Vođinaca i Garčina. Našu školu je predstavljao tim kojeg smo činili: Dora Turkalj (8.a), Antun Simić (8.a), Fran Bogdanić (8.c) i ja, Sara Lujić (8.b).
Pripreme za kviz bile su teške i zahtjevne i bilo je upitno kako ćemo stići to sve naučiti uz školske obaveze. Naputke smo dobili mjesec dana prije, no prave pripreme su počele dva tjedna prije kviza. Vikend uoči kviza svi smo zagrijali stolicu jer smo se bojali da to jednostavno nećemo stići naučiti. U prilog nam je išao i produženi vikend zbog blagdana Svih svetih. Svi smo bili napeti taj tjedan, a ja sam se i sama jako bojala kako će sve to ispasti. Naša mentorica Snježana Rukavina bila nam je potpora do samog kraja.
Na dan kviza smo svi bili napeti i uplašeni, no ipak smo ohrabrivali jedni druge da će sve biti u redu i da ćemo se dobro zabaviti. Prvo smo otišli u našu školu, koja je bila domaćin, na uvodni program gdje su bećarce o Tadiji i kvizu otpjevale Vijolice iz Gimnazije Matije Mesića, mali Fabijan Gabaldo odrecitirao je pjesmu, a naša ravnateljica Snježana Vinarić rekla par riječi o povijesti kviza. Za vrijeme programa još smo ponavljali gradivo.
U našoj sportskoj dvorani se pisao eliminacijski test. Test smo pisali složno, no bilo je malih poteškoća. Nakon testa ekipe su podijeljene u dvije skupine. Naša skupina je išla u Rastušje dok je prva skupina išla u Spomen-dom Dragutina Tadijanovića. U Rastušju smo posjetili Tadijinu rodnu kuću te smo u štaglju pored njegove kuće pogledali film o Tadiji. Film je bio jednostavan, kratak, ali zanimljiv. Posjetili smo i mjesta gdje je pisao svoje pjesme i vidjeli neke motive njegovih pjesama kao što su potok i vrbe od koje je radio svirale. Nakon tog obilaska smo se ponovno zaputili u Brod gdje smo posjetili Spomen-dom. U Spomen-domu smo vidjeli kako je izgledao njegov stan u Zagrebu. Tu smo vidjeli zanimljive detalje iz Tadijinog stana i čuli priče o tim detaljima kao što su npr. mali drveni anđeli koje mu je Ivan Goran Kovačić poslao kad je išao u rat. Vidjeli smo i fotografije iz njegove mladosti i sve njegove nagrade i priznanja. Uz sve te zanimljivosti ja sam se u sebi potajno molila da prođemo dalje. Dugo su nas držali u iščekivanju jer nam je rečeno da ćemo tek za vrijeme ručka saznati tko prolazi dalje. Ručak je bio u Kazamatu u Tvrđavi. Nakon što smo pojeli ručak samo su nas još minute dijelile da saznamo jesmo li prošli dalje ili ne. Nekima je to bilo nebitno, no nama, prvenstveno meni, je to bilo jako bitno jer to je samo pokazatelj koliko sam učila i prolazak dalje bi bila tolika nagrada da ju nijedna materijalna ne bi mogla zasjeniti. Tako sam ja to shvaćala.
Nakon ručka su nam napokon rekli rezultate. Dalje su prošli OŠ „Smiljevac“ iz Zadra, „Braće Radić“ iz Koprivnice, „Vjekoslav Klaić“ iz Garčina, te naše slavonskobrodske škole „Đuro Pilar“ i „Ivan Goran Kovačić“. Mi smo bili 6., i sa samo jednim bodom manje od pete škole. U jednu ruku smo bili sretni s tako dobrim rezultatom, u drugu ruku smo bili pomalo i ljuti na sebe zbog tog jednog boda. Naša nastavnica je bila zadovoljna s našim rezultatom, no ostali učenici iz naše škole su bili pomalo razočarani što nismo prošli dalje. Sve smo to brzo zaboravili jer smo se ostatak vremena jako, jako dobro zabavljali.Utješile su nas i utješne nagrade koje smo dobili u Kazamatu. Nakon ručka su svi išli u obilazak grada, a mi smo dobili slobodno vrijeme. Za vrijeme slobodnog vremena smo se zabavljali, a i otišli smo u Algoritam knjižaru gdje smo, također, dobili utješnu nagradu.
U večernjim satima se održao kviz u Glazbenoj školi. Za vrijeme kviza smo se svi dobro zabavili jer je atmosfera bila odlična. Učenici koji nisu prošli dalje su zaplesali slavonsko kolo koje je predvodila Ivana Merkler, nastavnica iz naše škole. Među plesačima našao se i naš Fran. U književnom dijelu kviza kroz da/ne pitalice, kviz u kvizu Jeopardy i pantomimu naši vršnjaci su pokazali svoje poznavanje pjesnikove biografije i pjesama, a u zabavnom dijelu pjevali su bećarce (tekst smo sami unaprijed smišljali) i u ograničenom vremenu jeli slavonski doručak. Kviz je završio pobjedom Zadrana koji su bili u prednosti za jedan bod od OŠ „Ivan Goran Kovačić“, a na trećem mjestu su bili učenici iz OŠ „Đuro Pilar“. Svaki učenik tima osvojio je bicikl (prvo mjesto), mobitel (drugo mjesto) i tablet (treće mjesto).
Svi smo kući otišli sretni i zadovoljni jer smo se jako dobro proveli. Učenje je vrijedilo jer smo zauzvrat dobili nezaboravno iskustvo i mnoštvo dojmova. Sve brige smo riješili zabavom. Žao mi je što na kviz mogu ići samo jednom jer bih sve to ponovila.
Tekst: Sara Lujić, 8.b
Fotografije: Posavska Hrvatska, Ebrod, naši novinari
