Razgovor s učiteljicama koje su napredovale

u zvanje savjetnica

Naše učiteljice razredne nastave Daniela Krijan i Nataša Vojtkuf u prosincu 2016. su službeno promovirane u zvanje savjetnica na svečanosti u Zagrebu. Postavili smo im nekoliko pitanja o njihovom učiteljskom pozivu, a i pokoje o savjetima. 

Radite li posao iz vaših dječjih snova?

Daniela: Vrlo kratko i jasno mogu odgovoriti na ovo pitanje. DA!

Nataša: Ne, iskreno, ne sjećam se o kojem sam poslu maštala kao dijete. No sjećam se da sam se vrlo često igrala banke i bila službenica.

Je li komplicirano biti učiteljicom?

Daniela: Svaki posao je kompliciran, ali ništa nije teško ako voliš to što radiš.

Nataša: Mislim da nije komplicirano, možda bi prikladniji izraz bio zahtjevno. Izazovi su sve veći, iako se većini ljudi čini da to nije tako. Osobno, najveći izazov mi je prilagoditi se pojedincu, učeniku i roditelju, predvidjeti njihove reakcije, ne zadirati u njihovu privatnost, a pri tome biti više od „obične učiteljice“ koja samo predaje i kojoj su svi učenici isti.

Što najviše volite u svom poslu, a što ne?

Daniela: Najviše volim rad s djecom, njihov smijeh i zadovoljstvo, ali uopće ne uživam u papirologiji.

Nataša: Volim dječji osmjeh, kad mi se učenik povjeri, kad razumije moje šale, kada poštuje ostale učenike, veseli me kada učenici osjećaju  pripadnost školi. Naravno, raduje me svaki dječji uspjeh, od odlične ocjene do svladavanja nekih novih vještina poput preskakanja užeta i bacanja lopte. Danas se djeca bore s mnogim izazovima, lijepo je kad im mogu biti podrška i pomoći da ostvare neki cilj.

Ne volim kada učenici nakon 4. ili 8. razreda zaborave da su do jučer i oni bili dio te škole, ne volim kada se izgubi tolerancija na školskim hodnicima i dvorištu. Ne volim što ponekad osjećam da nam roditelji ne vjeruju, da analiziraju i preispituju naše postupke i načine poučavanja tražeći pogrešku. Tužna sam jer već dugo nisam čula pohvalu za nekog nastavnika, školu, spremačicu, ravnateljicu… Svjesna sam da i mi, kao i svi, griješimo. Ipak, sigurna sam da niti jedan učitelj/ -ca nije to postao slučajno. Učitelj ne može biti nitko tko ne voli taj posao, tko ne voli djecu i ne želi im najbolje.

Koliko se razlikuje poučavanje budućih učitelja u odnosu na poučavanje učenika?

Daniela: Budući učitelji su izabrali učiteljski poziv pa samim time su više zainteresirani za sve aspekte učenja. S druge strane učenike treba zainteresirati za sve predmete, bez obzira na njihove osobne sklonosti. Moram istaknuti da je poučavanje zahtjevno i za male i za velike.

Nataša: Današnje poučavanje učenika je posao koji prvenstveno zahtjeva određene kompetencije. Čini mi se da današnji učitelj mora biti vrlo kreativan, empatičan, prilagodljiv i samokritičan. Mora stalno učiti, danas je cjeloživotno obrazovanje nešto bez čega nitko ne može pratiti promjene u društvu pa tako ni učitelji. Buduće učitelje bi svakako trebalo osvijestiti da njihovo obrazovanje ne završava obranom diplomskog rada.

Što biste promijenili u školi da možete?

Daniela: Joj… lista je podugačka. Za početak svi bismo išli u prvu smjenu. A kad bih imala čarobni štapić, gdje bi mi bio kraj s promjenama.

Nataša: Promijenila bih malo toga. Prvenstveno smatram da bi satnica trebala biti fleksibilnija, jedan veliki odmor za sve u isto vrijeme, a ostali odmori ovisno o planiranoj nastavi. Smatram da se uz kvalitetno tjedno planiranje to može ostvariti i u predmetnoj nastavi. Učenike treba više uključiti u nastavni proces, poticati ih da istražuju. Nastavne sadržaje treba više integrirati i korelirati. Kad bih mogla odlučivati, škola bi bila veseliji i šareniji prostor. Bilo bi lijepo čuti glazbu  od 7.30 do početka nastave, pod malim odmorima, za vrijeme velikog odmora i u ostalim prilikama na razglas… U mojoj učionici to činimo. Svakako bi trebalo više raditi na preventivi nepoželjnih ponašanja, no smatram da učenike treba učiti odgovornosti i snošenju posljedica.

Čime se bave savjetnice kada nisu na poslu?

Daniela: Hahahaha… i mi smo samo ljudi, volimo sve što vole mladi.

Nataša: Valjda kao i svi ostali, kućanskim poslovima, druženjem s prijateljima… Ipak, moram priznati da najviše planiram čime ću se baviti.

Koji i čiji savjet vi pamtite?

Daniela: Savjeti su se mijenjali kroz moje različite periode  života. Nedavno me prijateljica podsjetila (savjetovala) da treba uživati u trenutku u kojem jesi.

Nataša: Pamtim savjete prof. Andrić koja mi je predavala Metodiku prirode i društva, rekla je da svaki profesor (učitelj) može učeniku dati pitanja na koja neće moći odgovoriti i ocijenit će ga s nedovoljan (1) ili dovoljan (2), ali samo dobar profesor (učitelj) će pronaći pitanja kojima će iz učenika izvući znanje, jer svi nešto znaju.

Pamtim savjete naše kolegice Marije Matešić, nje se često sjetim kada s roditeljima treba obaviti razgovor koji nam nije ugodan. Ona je to uvijek rješavala mirno i pozitivno, roditelj nikada ne smije otići postiđen, moramo biti svjesni da im nije ugodno što su uopće pozvani.

Naravno,  ravnateljice Marije Katalinić zbog koje sad razumijem koliko je važno usavršavati se i učiti, jer samo tako možemo pomagati djeci da i oni uče i napreduju.

Sjećam se većine svojih profesora, svaki me je naučio nešto. Nešto primjenjujem, nešto  mijenjam… Zato im zahvaljujem.

Pripremila: Selena Žepčan, 6.c