Moj brat Ivan, bivši je učenik naše škole. Reći će nam što radi, čime se bavi, gdje živi sada, 15 godina nakon završetka osnovne škole.

L: Ivane, kakve uspomene nosiš iz naše škole?
I: Roditelji su mi omogućili bezbrižno i lijepo djetinjstvo, a kako su osnovnoškolski dani dio tog vremena, ostali su mi u lijepom sjećanju. To je bilo vrijeme igre, druženja, ali i učenja! Tu su se pravili prvi koraci prema odrastanju i sva životna postignuća kreću odatle. Gledajući unatrag, drago mi je zbog svih znanja, iskustava i prijatelja što sam ih tad stekao jer to me sve učinilo osobom kakva sam danas.

L: Koji ti je predmet bio najdraži?
Najdraži predmet bio mi je zemljopis jer sam oduvijek želio istraživati druge zemlje i gradove te putovati.

L: Čime si se bavio u slobodno vrijeme?
Veslao sam kajak od svoje desete godine, osvajao državna prvenstva i bio državni reprezentativac .

L: Zašto si odlučio živjeti u Americi?
Amerika je više bila sreća nego odluka. Nakon što je supruga dobila zelenu kartu na lutriji nismo puno dvojili trebamo li se preseliti. Jednostavno nismo htjeli propustiti priliku pokušati živjeti u zemlji koju sam do tada vidio samo na filmu.

L: Tvoj izbor grada bio je Houston. Zašto?
Houston je došao na preporuku poznanika, ali nakon istraživanja, tzv. guglanja, izbor se činio savršenim. Po nekim anketama to je grad s najboljim uvjetima za život kada se uzmu u obzir mogućnosti za zapošljavanje, zabavu, prostori za sport i rekreaciju, razni kulturni događaji, troškovi života i zelene površine…

L: Opiši nam Houston u nekoliko rečenica.
Houston je najveći grad američke savezne države Teksas i četvrti najveći grad u SAD-u. Smjestio se na obali Meksičkog zaljeva i jedan je od vodećih industrijskih gradova. Najveće zasluge za to pripadaju nafti i plinu koji pokreću cijelu ekonomiju Houstona. Osim naftno-plinskog biznisa tu se također nalazi Teksaški medicinski centar te Istraživački centar NASA.
U Houstonu žive i rade ljudi iz cijelog svijeta pa je etnički, kulturološki i religijski proglašen najraznovrsnijim gradom u Americi. Nema tog jela na svijetu koje ovdje ne možete pojesti! Tu se nalazi i hrvatski klub s približno 1000 članova koji se druže, te održavaju hrvatski jezik, kulturu i običaje.

L: Reci nam nešto o načinu života „ preko bare“.
Ovdje se živi jako brzo, reklo bi se „100 na sat“. Jako puno vremena provede se na poslu i u prometu tako da se sve mora dobro isplanirati kako bi bili što efikasniji i postigli što više u 24 sata.

L: Što možeš istaknuti kao pozitivno, odnosno negativno, u Americi?
Pozitivno, a ujedno i negativno, veliki je prostor. Amerika i gradovi u njoj jako su veliki te pružaju puno mogućnosti za posao, sport, glazbu ili bilo kakve druge aktivnosti. Nema toga što ovdje ne možete vidjeti ili raditi, ali je potrebno vrijeme kako biste došli do tih mjesta. Ne možete, kao u Slavonskom Brodu, „skoknuti“ negdje za 15-ak minuta.

L: Po struci si viši fizioterapeut. Radiš li u struci?
U struci jos uvijek ne radim, ali učim kako bih dobio dozvolu za rad kao fizioterapeut. Radim kao tehničar u rehabilitaciji u bolnici za tumore.

L: I dalje se baviš sportom?
Otpočetka sam član jednog sportskog kluba. Budući da sam imao iskustva s veslanjem, vrlo brzo sam se uklopio u „dragon“ ekipu. “Team Hokulele” bavi se svim oblicima veslanja, a posebno njeguju veslanje „Dragon Boat“ čamaca. Povremeno radim i kao trener na natjecanjima amatera koja organiziraju gradovi u dobrotvorne svrhe.

L: Zašto “Dragon Boat”?
“Dragon Boat” svidio mi se jer nije fizički zahtijevan kao kajak, ali sadrži sve one dobre strane sporta kao što su natjecanja, druženja i aktivnost. “Dragon Boat” azijska je kultura veslanja velikih čamaca ukrašenih zmajevom glavom i repom. Ekipa se sastoji od dvadeset veslača, bubnjara i kormilara. Jako je popularan u Americi i jedan je od najbrže rastućih sportova na vodi. I u Slavonskom Brodu imali smo priliku zaveslati “Dragon Boat” čamce koji su u organizaciji Kajak kanu kluba “Olimpik” svojevremeno dovezeni iz Zagreba radi turističke vožnje, ali i natjecanja na jezeru Petnja. Tada sam ih prvi put veslao.

L: Radiš, učiš, veslaš… Kako još provodiš vrijeme?
Rad i učenje oduzima mi mnogo vremena. Ipak pokušavam što više vremena provoditi uz obitelj, obilaziti i upoznavati grad te se družiti s prijateljima.

L: Hvala ti Ivane što si odvojio malo svog vremena i za nas, sadašnje osnovnoškolce. Sretno s poslom, učenjem i veslanjem! Također, želim ti i dovoljno slobodnog vremena za provod s obitelji!

Luka Lipovac, 7.b