Dobra duša Mihanovića

pomoćnica Svetoga Nikole

Mnogima je prosinac najljepši mjesec u godini. Prepun je lijepih običaja, prepun darova. Prvi darovi nas dočekaju na blagdan Svetoga Nikole, mnogi se razredi taj mjesec igraju Tajnoga prijatelja, a onda nas i pod borom na Isusov rođendan dočeka dar. Dio ljudi smatra da je to silno darivanje pretjerivanje, da smo u krizi i da se previše novca potroši tijekom prosinca. E, kad oni nisu kao naša Mirna Jarić, profesorica kemije i biologije.

Vrijedna i topla naša profesorica Mirna

Vjerojatno je jako rano morala doći u ponedjeljak ujutro da bi ostavila darove svim svojim kolegama i kolegicama u školi: i ravnateljici, i domaru, i svim učiteljima, tajnicama… Koliko je tek vremena trebalo da se čokoladni raspucanci ispeku, razvrstaju, upakiraju i ukrase paketići koji su nosili simpatične ceduljice s imenima nas zaposlenika škole. Nije za sve to trebalo ni malo novca, ali puno više je trebalo ljubavi i truda. I hrabrosti jer nikad ne znaš kako bi tko mogao reagirati na dar. Raspucanci su bili tako ukusni da se poslije tražio recept.

Paketić raspucanaca s imenom svakoga djelatnika

Lijepo je raditi u školi s takvim dragim i toplim ljudima poput naše Mirne. Ili… lako je biti sveti Nikola kad imaš takve pomoćnice.

Marija Čalušić

One thought on “Dobra duša Mihanovića

  1. Kažu da hrabri ljudi uvijek imaju vjetar u leđa! Ja sam ponosna na Mirnu jer joj nikad nije teško napraviti nešto lijepo za druge. I sretna sam što postoji u mom životu. Ona je netko tko nikad neće iznevjeriti prijatelja. Prijateljica Maja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *