O ČEMU AKO NE O “KORONI”: Iskustva pozitivnih osoba (2.dio)

U prvom dijelu članka sam vas podsjetio što se sve zbilo otkako se pojavila „korona“. U drugom dijelu donosim iskustva ozdravljenih osoba naše škole koje su bile pozitivne na koronavirus. Kako su doživjeli prve trenutke simptoma, kako su ih preboljeli i izdržali izolaciju te što iz iskustva mogu reći o toj bolesti, ispričali su nam: Romana Šimić, naša kuharica koja je među prvima u našem gradu bila zaražena još u srpnju 2020., zatim naša ravnateljica Snježana Vinarić i Jan Gradić, učenik 6.b.  

ROMANA ŠIMIĆ (kuharica): Uz posjet policajca svaka dva dana, nije bilo ugodno  

Kao društvenoj i aktivnoj osobi, samoizolacija je negativno iskustvo

U izolaciji sam bila četrnaest dana u prvom valu pandemije. Bilo je podnošljivo, ali zadnjih par dana doista teško i uz posjet policajca, koji je dolazio na vrata svaka dva dana u provjeru kako bi utvrdio jesam li u stanu, nije baš bilo ugodno. Kada sam saznala da se idem testirati, imala sam osjećaj nelagode s malo straha, a kada sam saznala da mi je test pozitivan, bila sam zabrinuta. Simptomi su bili lakši s povišenom temperaturom te nisam imala osjet okusa i mirisa. U prvim danima blage temperature i slabosti sam se većinom odmarala. Poslije toga sam kuhala, pekla kolače, čitala knjige, pospremala stan…

Ne bih htjela opet iskusiti samoizolaciju s obzirom na to da živim aktivno i sportski te volim druženja. Lijepo je biti kod kuće, ali u normalnim uvjetima. S mog gledišta bolesti mogu reći da COVID-19 nije ni obična gripa, ni teža bolest. Sasvim nešto treće što je nedovoljno istraženo, do sada nepoznato i pomalo čudno. Svaka opasnost za čovjeka izaziva određeni strah. S normalnom, zdravom dozom straha, brige o sebi i drugima, najviše starijima i pridržavanju svih mjera, sve će to proći, pogotovo sada s dolaskom cjepiva.  

SNJEŽANA VINARIĆ (ravnateljica): Lijepo je biti kod kuće, ali ne zbog izolacije 

Smiješak je ispod maske

Saznanjem da je kolegica s kojom sam bila u kontaktu pozitivna i uočavajući prve simptome (temperatura i gubitak mirisa), znala sam da moram na testiranje. Nikakav poseban osjećaj nisam imala, sumnjala sam da je to to i da se moram testirati. Jedino je bio prisutan mali osjećaj nelagode tijekom samog testiranja. Pri potvrdi sumnji da sam pozitivna, prva misao je bila: „Bože dragi, daj da ovo sve izdržim i da nemam težih simptoma.“ Osjetila sam lagani strah i bojazan od težih simptoma jer imam zdravstvenih problema s hipertenzijom (povišeni tlak). Moji simptomi nisu bili niti teški niti lagani, reći ću srednji. Imala sam osam dana povišenu temperaturu (do 38,5), a negdje od šestog dana krenule su probavne teškoće (mučnina, povraćanje) koje su trajale gotovo tjedan dana. Osjećala sam veliki umor te nisam imala apetita i gotovo dva tjedna sam živjela konzumirajući samo vodu i lagane juhe. Miris mi se vratio deveti dan od pojave prvih simptoma. 

Samoizolacija mi je teško pala zato što se produžila i na više od deset dana. Kako sam dugo imala temperaturu i probavne smetnje, uz stalno prisutan umor obavila bih „online“ sve poslove koje sam trebala i veći dio vremena sam provela odmarajući se. Kada su nakon dvanaest dana prestale probavne smetnje, ostao je umor i uz odmaranje obavljala sam manje kućanske poslove, čitala i naravno svakodnevno odrađivala „online“ poslove koji bih odrađivala i da sam u školi. Izolacija mi baš nije bila ugodna: zatvorena u sobi, izlaziš samo na toalet, no kad razmislim ponekad zbog velikih obveza i odgovornog posla koji radim, možda bih i htjela u izolaciju i to da me nitko ništa ne pita i ne traži od mene. Lijepo je biti kod kuće, ali ne zbog izolacije, tako da sam ja jedva čekala da se vratim u normalan život i na svoje radno mjesto. 

COVID-19 nije samo obična gripa. Izmjenjujući iskustva s drugim oboljelima uvidjela sam da je gotovo svatko od nas imao nešto drugačije iskustvo. Dio simptoma bio je isti, ali neki su imali i druge simptome. Kod mnogih je bilo puno teže nego kod mene. Moja poruka za one koji nisu oboljeli od koronavirusa bi bila: Samo hrabrobez straha, slušajte upute liječnika i ostanite doma u izolaciji.“ 

JAN GRADIĆ, 6.B:  I moj djed od 84 godine prebolio je COVID-19, nemojte se bojati

Dobio sam temperaturu od svih obaveza

Volim biti kod kuće i nije mi bilo teško. Već sam imao temperaturu i nekoliko dana sam se osjećao loše, pa me je moj liječnik poslao u bolnicu da me detaljno pregledaju jer imam bronhijalnu astmu. Nisam očekivao testiranje, sve se odvilo brzo. Simptomi su bili lagani, kao blaža gripa, samo me temperatura dugo mučila. Nisam se uplašio jer su me doktori jako dobro pregledali i sve je bilo u redu. Vrijeme u izolaciji sam proveo učeći što nije bilo lako jer sam sve pratio, a imao sam temperaturu koja mi je sve otežavala te sam sve predavao kao da sam i u školi. Svidjela mi se „online“ nastava jer sam mogao vrijeme provoditi doma, na računalu i organizirati vrijeme kako meni odgovara. Bilo mi je lijepo kod kuće. Mislim da je COVID-19 obična gripa. Imali smo je svi u obitelji, pa i moj djed od 84 godine te mu nije bilo ništa. Nemojte se plašiti, i to će proći.“ 

Iz gledišta naših djelatnika i učenika prikazano je kako je biti pozitivan u izolaciji. Zasad negativan na koronavirus pridružujem se njihovim pozitivnim porukama. Ako vam je rečeno, ostanite u izolaciji, budite odgovorni. Sada s dolaskom cjepiva, sve će to brže proći. Izdržimo svi zajedno ovakav zatvoren i nedruštven život. Nadam se još samo malo. 

Fabijan Gabaldo, 8.a 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *