Malo po malo dolazi kraj još jedne školske godine, ali i kraj osnovnoga obrazovanja za osmaše. Nakon osam godina zabave, druženja, učenja, pomaganja jedni drugima, testova i odgovaranja, to će sve uskoro za naše osmaše postati samo uspomena na osnovnu školu.
mirni i druželjubivi osmi a
Odlikaši našeg 8.a su: Ena Arbanas, Roko Bitunjac, Ana Blažević, Adriano Kolić, Ena Matijević, Ana Virkes, Lukas Virkes, Luka Ciprić i Lara Ladišić. Njih nikada nećemo zaboraviti, ako ćemo im vjerovati na riječ, jer su dio jako mirnog i druželjubivog razreda koji ne radi puno gluposti. Kao i svim učenicima, pa tako i njima, na pitanje „Što vam je bilo najbolje tijekom školovanja?“, nismo dobili ništa drugo nego uzvik „EKSKURZIJA!“. Razlozi zbog kojih su sretni što napuštaju našu školu definitivno su učenje i nastava. Jedna od anegdota koju su nam ispričali vezana je uz gađanje mokrim maramicama pod malim odmorom, a na ono gađanje vrata mandarinom ćemo zaboraviti. ;). Nikada nije lako ostaviti svoje prijatelje pogotovo ako znaš za se možda nikada nećete družiti. Baš to je jedan od glavnih razloga zbog čega su akavci vrlo tužni jer napuštaju osnovnu školu. Imaju oni puno snova, a neki od njih su postati programer, biti žena nogometaša, završiti farmaciju… Nadamo se i vjerujemo da će se njihovi snovi ostvariti, stoga im držimo palčeve.
živahni bekavci U zaostatcima
Svih osam godina u 8.b s odličnim su prošli: Iva Ćirić, Krešimir Kožul, Ivan Perković, Josip Perković, Lucija Perković i Sofija Županić. Oni su svoj razred opisali živahan, lijep i nemiran razred koji je počeo zadavati glavobolje svim profesorima 2018. godine, ali u zaostacima (pogotovo u Kemiji). Imali su oni puno stvari koje su im bile drage, kao na primjer ekskurzije, upoznavanje novih prijatelja, satovi Povijesti pa čak i vrijeme pandemije kad su bili šestaši jer su svu zadaću mogli riješiti do 14 sati i po cijele dane igrati Minecraft. 🙂 Bilo je i onih stvari koje stvarno nisu voljeli poput testova, odgovaranja, izrade projekata i kvizova jer im je to besmisleno. Ni dobivanje ocjena nije im bilo baš milo, ali sve je to proces školovanja, i ono dobro, i ono loše. Anegdota imaju na izvoz, bilo je tu i ignoriranja nastavnika i igranja Una pod satom, nazivanja projekata čudnim imenima i utjerivanja straha u kosti nastavnika te duhovitih nastavnika koji odlučuju kada potres počinje i završava. Raduju se novim izazovima, ostvarenju svojih snova, završetku školovanja, testova i ispitivanja, upoznavanju novih ljudi u srednjoj školi. Da ne ispadne da samo žele pobjeći iz ove škole, ima toga i za čim će žaliti kao što su ostavljanje prijatelja iz osnovne škole i tuga jer će u srednjoj školi morati raditi puno više. Dobrooo, ima i onih koji niti malo ne žale zbog izlaska iz osnovne škole. Svi imaju isti san – biti poput Billa Gatesa.
CEKAVICE – BUDUĆE SVJETSKE PUTNICE
Naš 8.c ima tri odlikašice: Karlu Jurić, Ritu Mustapić i Rezu Pitlović. One kažu da im je razred: veseo, zabavan, zanimljiv, razigran i svestran. Najdraže im je bilo zajedno igrati odbojku pod Tjelesnim, a najsretnije su što nema više testova iz Povijesti. Dečki iz njihovog razreda imaju vrlo „zanimljive“ ideje tako da su se jednog dana sjetili da bi mogli gađati ljude mlijekom. Jedan od razloga zašto se osmašice 8.c raduju završetku 8. razreda je to što srednja škola nije obavezna, ali kako su nam rekle neće žaliti ni za čim. Snovi su im da postanu bogate, bogato se udati, kupiti jahtu i haskija te putovati svijetom. Ovaj razred uvijek ćemo pamtiti po smiješnim idejama i veselim učenicima.
Zreli i odgovorni dekavci
Komunikativni odlikaši 8.d su: Jana Pavlović, Leticia Bogdan, Gala Brezičević, Noa Slijepčević, Hana Kozina i Adam Mandić. Svoj razred opisuju kao nesložan, ali na kraju uvijek sve srede. Najveći problem im je što svako tjera svoj inat, ali kažu da su vrlo zreo i odgovoran razred. Jako im se sviđa način rada naših nastavnika i smatraju da su ih nastavnici izvrsno naučili gradivo, a istaknuli su nastavnika Čmelješevića (nastavnika Povijesti) kao najdražeg nastavnika, ali izdvojili bi i nastavnicu Kačar (nastavnicu Fizike), nastavnicu Nadu iz Vjeronauka i njihovu razrednicu Zdenku Hercog jer su bili kao jedna obitelj. Anegdota nema tako puno jer nisu neki živahan razred. Sjetili su se tuče zbog otimanja za krafnama s čokoladom, a ne pekmezom. Raduju se novom iskustvu u srednjoj školi i novim lekcijama, a žao im je što će se razdvojiti od nekih ljudi s kojima su bili vezani. San im je ostvariti svoj biznis, pa poželimo im sreću.
I tako, svaka školska godina dođe i prođe, ali svaka nam mora nekoga uzeti da bi dobili još vrijednih učenika koji će, kao i njihovi prethodnici, zadiviti školu svojim znanjem i vještinama. Odlikaši, sretno u srednjoj školi!
Sara Krajtner, 7.a